Zetski dom

Prva „Balkanska carica“ za „Visošku hroniku“ reditelja Jerneja Lorencija

Proglašeni dobitnici nagrada na MIT festivalu u Kraljevskom pozorištu Zetski dom

Utakmičarskom dijelu MIT festivala bilo je sedam predstava. Žiri u sastavu: Radmila Vojvodić, rediteljka, dramska spisateljica i profesorica FDU- predjsednik Žirija, Nikola Ristanovski, glumac i Željko Hubač, dramski pisac, na sjednici održanoj nakon izvođenja poslednje festivalske predstave, 16. maja 2019. godine, jednoglasno je donio odluku. Nagrada „Balkanska carica“ za najbolju predstavu Festivala, koja se na ovogodišnjem MITfest-u prvi put ustanovljuje, dodjeljuje se predstavi „Visoška hronika“, Slovenskog narodnog gledališča iz Ljubljane, u režiji Jerneja Lorencija.

Predstava je zasnovana na romanu Ivana Tavčara, koji je za izvor uzeo hroniku staru dva vijeka, a u kojem se autor bavi temama kao što su tridesetogodišnji rat, progon viještica i protestanata, ali i borbom protiv netrpeljivosti, socijalne zaostalosti, veličanjem patriotizma i ljubavi pojedinca prema svojoj zemlji. „Zahvljajući izuzetnom rediteljko-dramaturškom postupku »Visoška hronika« je uzbudljivo, bezmalo četvorosatno glumačko putovanje u nacionalnu kolektivnu prošlost, u kojem i akteri i publika polagano ulaze u interakciju intimnog, što na više razina stvara jedinstveno emocionalno teatarsko iskustvo.Tanana organičnost ove igre, u kojoj riječi iskrenost i ljubav postaju sastavni dio koliko glumačkog izraza, toliko i dejstva na publiku, čini literaturu iz sedamnaestog vijeka živom i ona nas se istinski tiče danas.

Visoška hronika na ovom festivalu trijumfuje dvostruko – svojim umjetničkim vrijednostima, ali i na najbolji način predstavljajući slovenačku teatarsku tradiciju, koja njeguje posebnost vlastite baštine, smiještajući je uspješno u okvir evropskih teatarskih vrijednosti“, stoji u obrazloženju Žirija.

„Jednoglasno smo odlučili da “Balkanska carica” pripadne Slovenskom narodnom gledališču, predstavi “Visoška hronika”. Iako smo veoma sadržajno, posvećeno govorili o svakoj predstavi, u više navrata se sastajali, večeras, još jednom, presabrali sve utiske, sve kvalifikacije koje smo izrekli, bili bez dileme, bez ikakvog nadglasavanja, što se ponekad dešava u žiriju, donijeli odluku. Jednim posebnim kvalitetom te predstave, a to da je u pitanju tretman nacionalne baštine, tretman literature na jedinstven način u teatru. Da je u pitanju literatura vezana za 17. vijek. Da smo u jednom posebnom teatarskom istraživanju četvorosatne predstave dobili jedinstven iskaz. Na sceni je jedinstvena interakcija sa publikom. Ta minucioznost, rafinman glumačkog, u smislu naracije i igre, to treniranje i razvijanje pažnje publike na četvorosatnom putovanju kroz jedno ogromno vrijeme, pretvorilo se u jedno jako zanimljivo scensko vrijeme, koje u izvjesnom smislu atakuje i prodire u intimu publike ovog vremena i pledira na iskrenost i ljubav, na jedan najdelikatniji mogući način, bez patosa, bez atrakcije. To je publika zaista pratila i, konačno, svjedoci ste, nismo imali nikog ko je otišao sa predstave, što govori o kvalitetu predstave… Ovo je znak festivalu i kući da pouzdano utvrđuje i one koji dolaze u ovu kuću i svoje mjesto na mapi festivala, jer ima kome da ih predstavlja ubuduće. Kvalitet ove predstave i kvalitet drugih predstava, vodi utvrđivanju MIT-a na mapi regionalnih i evropskih festivala.

Mi to u Crnoj Gori moramo prepoznati kao potrebu, ne samo pozorišta Zetski dom, već i Cetinja kao našeg kulturnog središta, ali i Crne Gore koja u ovom trenutku nema festival koji ima tako jasnu, ambicioznu i tako pouzdanu formulu za svoj razvoj“, kazala je Radmila Vojvodić, predsjednica Žirija.

„Mi smo u nekoliko navrata, nakon predstava, razgovarali o njihovim kvalitetima, s obzirom da su propozicije festivala takve da se dodeljuje samo jedna nagrada i da to podrazumijeva sagledavanje svih estetskh elemenata predstave, od rediteljskog koncepta, pristupa temi, do onog , vjerovatno najznačajnijeg segmenta, glumačke izvedbe. U razgovoru smo se usaglasili da u svim elementima, najkompaktnija, najznačajnija predstava jeste “Visoška hronika”. Neka vrsta romantizma, kasnog romantizma u balkanskim narodima, koji se oslanja na odnos prema državi, odnos prema unutrašnjem patriotskom, što danas može da zvuči anahrono. Sa druge strane, mi se nalazimo u vremenu mahom neuspjelih pokušaja građenja identiteta kroz kolektiv, koji dovode do nekih rezultata koji nas poništavaju kao misleće ljude, ili pojedince, a ne bavimo se u suštini sopstvenim integritetom i identitom.

Na jako inteligentan način toj temi pristupaju autori, ono što je po meni najznačajnije u ovom rediteljskom postupku jeste da pokušavaju da te likove iz romana sagledaju iz više aspekata, da se kritički osvrću ka materijalu. Čitav prvi dio se zasniva na građenju rukopisa same predstave, da bi u punom sjaju predstava profunkcionisala u drugom dijelu, kada puni karakteri, sagledani iz više vizura, kreću u dramsku akciju, izuzetno kritičnu u odnosu na ovo vrijeme. Na neki način je sve ovo inspirativno i za glumce i za publiku. Ta neka atmosfera koju “Visoška hronika” gradi unutar čudnog jedinstva koje se sačini tokom prvog dijela, između publike i aktera na sceni, u drugom dijelu profunkcioniše na katarzičan način i mislim da je jako bitno, upravo da je taj katarzični efekat postignut jednim pristupom koji je riskantan, ali jako uporan. Emotivna linija koju Jernej ima, u tom smislu da on zaista voli glumce i da je nerijetko njemu najznačajnije što se događa u biću glumca tokom predstave. Emocionalni sklop koji je proizveo u procesu rada sa glumcima pretočio je na publiku. I zato je ta predstava i visoko ocijenjena od strane publike sa jedne strane, a sa druge strane je u krajnjoj instanci najbolja predstava ovog festivala“, zaključio je Željko Hubač, član Žirija MIT festivala.

Na MIT festivalu i publika je glasanjem nakon svake predstave izabrala najbolju. Na ovogodišnjem Festivalu, to je ostvarenje „Krvave svadbe“, reditelja Igora Vuka Torbice, nastalo prema tekstu Federika Garsija Lorke, u koprodukciji Srpskog narodnog pozorišta, Novi Sad i JU „Grad teatar“, Budva. Odmah iza predstave „Krvave svadbe“ našla se „Visoška hronika“ u produkciji SNG, Ljubljana, kao takođe veoma omiljena publici MIT festivala. Na rang listi publike slijede: „Prokleti pušači“, SNG, Ljubljana; „Katalonac“, TEATAR&TD, Zagreb; „Odbačen“, Prime Cut produkcija, Belfast; „U ime gospoda“, Kosztolányi Dezső, Subotica i „Lišće“, FORTeRESse, Brisel.

Leave A Reply: