Zetski dom

Bojan Munjin o radu Kraljevskog pozorišta Zetski dom

Pozorišni kritičar Bojan Munjin je za  online izdanje zagrebačkog portala Novosti napisao tekst o radu Kraljevskog pozorišta Zetski dom, koji je objavljen 3. avgusta. Tekst u cjelini prenosimo u nastavku.

Moderni vitalni teatar

U svijesti prosječne javnosti u Hrvatskoj pa i šire država Crna Gora uglavnom se percipira kao prostor egzotične prirode i neobičnih ljudi gorštačke krvi ali i kao mala zemlja koja je u značajnoj mjeri opterećena međusobnim gloženjima ekonomskih, političkih i nacionalnih klanova. Jedan ne tako sitan detalj na području kulture koji posljednjih godina izmiče tom stereotipu lokalne balkanske sredine jest Kraljevsko pozorište Zetski dom na Cetinju. Prema izgledu predstava koje se jedna za drugom postavljaju na pozornici Zetskog doma, prema oduševljenju publike i nagradama koje ove predstave dobivaju gdje god gostuju i prema redateljskim imenima koja potpisuju te izvedbe – ovo kazalište se bez sumnje približilo ako ne i dostiglo evropske standarde kvalitete u području scenskih umjetnosti. Historijski pogled unatrag kaže da je Zetski dom sagrađen još davne 1888. godine i da je to najstariji teatar u Crnoj gori. Profesionalna skupina glumaca oformljena je 1910. godine kada je odigrana predstava Balkanska carica po tekstu kralja Nikole I. Petrovića, dok su glavne uloge igrali profesori Cetinjske gimnazije. Ratovi, politički prevrati i siromaštvo znali su periodično prekinuti rad Zetskog doma u posljednjih sto godina ali ono se uvijek ponovno rađalo i konačno je u 90-ima obnovilo matični repertoar s respektabilnim glumcima i organizacijski ono tako funkcionira i danas. Ono što se posljednjih šest godina bitno promijenilo jest da je ovo neveliko kazalište, dolaskom kazališne redateljice Lidije Dedović na mjesto direktorice Zetskog doma, zadobilo potrebnu svježinu i motor svoje produkcije ubacilo u novu brzinu.

Na primjer njihova nedavna predstava Dokle pogled seže u režiji krajnje renomiranog mađarskog redatelja Arpada Schilinga već dva puta je gostovala u Zagrebu i doživjela je oba puta ovacije, jednako kao i najnovija predstava Kučka istog redatelja koja je na ovogodišnjim festivalu Drama u Ljubljani kompletno gledalište digla na noge. Obje predstave neka su vrsta elaboracije egzistencijalnih problema ljudi iz crnogorskog podneblja, od nezaposlenosti, mafijaških radnji i nasilja, do depresije i odlazaka bilo kuda trbuhom za kruhom. Ono što je ove izvedbe vinulo u orbitu značaja i uzbuđenja jest što su one napravljene s toliko puno snage i bez fige u džepu, da je njihova hrabrost i odlična igra glumaca predstavljala onu kreativnu razliku u odnosu na bilo koju prosječnu predstavu uokolo. Osim Schillinga u Zetskom domu su posljednjih godina radili redatelji inovativnog rukopisa, od Andraša Urbana i Branka Brezovca, preko Diega de Bree pa sve do prevratničke španjolske grupe La fura dels Baus koja je u Cetinju održala svoju umjetničku radionicu. I druge izvedbe Zetskog doma bile su vrlo zapažene, poput amblemskog Leta iznad kukavičjeg gnijezda, suvremene drame Sin, dok je Leptir prema tekstu crnogorskog pisca Aleksandra Radunovića Popaja bio naročito hvaljen, jer „bezobzirno ruši političke mitove i raskrinkava zloupotrebu tradicije“. Nije stog čudno što je kazališna kritika u jednom trenutku istaknula da treba odati priznanje Zetskom domu što gradi repertoar koji ne podcjenjuje svoju publiku, već radi na njenom razvoju i upoznavanju sa raznovrsnim teatarskim poetikama, čineći da se njeni kriteriji stalno pomjeraju iznad gornje granice.

Sve je počelo, kako kaže njihova direktorica Lidija Dedović, u jesen 2014. godine s predstavom Opera za tri groša prema komadu Bertolta Brechta, koju je režirao također vrlo provokativni slovenski redatelj Tomi Janežić. Bio je to „kazališni hedonizmom u tri čina u trajanju od pet sati“, kako je rekao jedan novinar, naglasivši kako se ovako dobro usklađena produkcija, u vreme sve težih uvjeta rada u domaćim kazalištima sve rjeđe viđa. Ili kako kaže direktorica Dedović „suradnjom crnogorskih umjetnika sa najznačajnijim redateljima i umjetnicima iz evropskog okruženja, uspostavili smo se kao međunarodni teatar nacionalnog karaktera.“ Za ovu samoprijegornu mladu ženu koja stoji na čelu Zetskog doma smisao kazališta je u povezivanju različitih sredina, ljudi, kultura, tradicije, osjećanja i shvaćanja, jer – teatar je enciklopedija vremena. Zetski dom na Cetinju se zaista pokazao kao pokretni kulturni laboratorij za mnoge umjetnike iz regije i Evrope koji u njega dolaze i u njega se vraćaju; izrastao je u moderni vitalni teatar koji putuje i ugošćava i koji umjetnosti privodi i stare i mlade. Postoji tako u ovoj kazališnoj kući i festival suvremenog teatra, MIT, kao i Dan umjetničkog obrazovanja, kroz koji je prošlo već oko 2000 mladih a sprema se i Art Geto, projekt koji uključuje međunarodni ansambl mladih glumaca regije, koji na brodu ‘Jadran’ pripremaju predstavu. Tema je – pobuna. Svako istinsko kazalište se temelji na ljubavi, ideji i strpljivom radu i ove ključne karakteristike su više nego vidljive u Zetskom domu. U tom smislu ovaj teatar se može pohvaliti da je prvi veliki međunarodni kapital (Creative Europe i Interreg Fond) za državnu instituciju kulture u historiji Crne Gore stigao na adresu baš ovog kazališta. Zetski dom je teatar koji nema svoj stalni ansambl, poput mnogih sličnih proaktivnih umjetničkih kuća u Evropi, što predstavlja stanovitu prednost slobode ali i zahtjev stalne mobilizacije i odgovornosti. Na pozornici Zetskog doma ipak neprestano igraju odlični glumci, Varja Đukić, Zoran Vujović, Ana Vujošević, Dejan Ivanić, Nada Vukčević i mnogi drugi a jedan od najboljih crnogorskih glumaca, Srđan Grahovac, kaže kako je Zetski dom neka vrsta kreativnog utočišta u kojem „svaki redatelj, glumac, scenograf i drugi umjetnik osjeća veliku privilegiju, strast i dodatnu odgovornost što uopće ima priliku da se nađu u toj prelijepoj kući“. Priča o Zetskom domu na Cetinju je basna o malom kazalištu koje se nije zadovoljilo tek statusom provincijalnog teatra i repertoarom ‘za svakog ponešto’ nego je pozvalo cijeli svijet u goste a svojim predstavama željelo je poletjeti među zvijezde. Za takvo što potrebno je istančano poznavanje kazališta, profesionalna hrabrost i poštenje a to je nešto u što bi se i svi mi, na primjeru Zetskog doma, mogli ugledati.

Autor: Bojan Munjin, Tjednik Novosti

Izvorni tekst: https://www.portalnovosti.com/moderni-vitalni-teatar

Leave A Reply: