Zetski dom

Intervju: Fabio Toledi, potpredsjednik Međunarodnog teatarskog instituta

Najstariji crnogorski teatar, Kraljevsko pozorište Zetski dom, ušao je sa projektom ADNICH u još jednu važnu evropsku saradnju, ovoga puta kao nosilac projekta . Prvi proizvod bila je predstava Pobuna mornara koju je režirao Diego de Brea, krajem avgusta na tivatskim Pinama, nastao na konceptu Art Geto kojim je umjetnička direktorica Lidija Dedović ostvarila jednu sjajnu ideju, a to je okupljanje međunarodnog ansambla koji su činili glumci iz gotovo svih država bivše Jugoslavije. Projekat ADNICH (Jadranska mreža umjetničkih produkcija sa ciljem boljeg razvoja i zaštite nematerijalnih kulturnih dobara ), Kraljevsko pozoriste dobilo je u okviru programa INTERREG IPA, prekogranična saradnja “Italija-Albanija -Crna Gora”, koji predstavlja pretpristupni program Evropske unije. U njemu ima četri partnera. Iz Albanije: Opštinu Pogradec i FDU Tirana, a iz Italije : Univerzitet Salento iz grada, kao i na svjetskom nivou prepoznatu instituciju kao što je-Međunarodni teatarski institut (ITI).

Njegov potpredsjednik Fabio Toledi govori o važnosti ovog projekta, ali i doprinosu Međunarodnog teatarskog instituta kulturi u svijetu. Jedan od njih svakako je i uspostavljanje Svjetskog dana pozorišta koji se obilježava 27. Marta u pozorištima širom svijeta.

– Kraljevsko ozorište Zetski dom u projektu ADNICH učestvuje sa još dvije zemlje: Italijom i Albanijom. Šta kao društvo dobijamo zajedničkim učešćem u njemu, koja je to vrijednost kojoj zajedno stremimo?

Fabio Toledi: Ovaj projekat pripada INTERREG programu i baš kao što njegovo ime kaže, već znamo da je riječ o saradnji između različitih regija, nacija koje su bliske i u teritorijalnom i istorijskom smislu, ali ljudi nažalost nisu toga u dovoljnoj mjeri svjesni. Na primjer u Italiji, konkretno u regiji Pulja ne znamo ništa o crnogorskom teatarskom sistemu, kao ni o tome šta se dešava u Albaniji, ne postavljamo pitanje koji su to elementi koji su nam zajednički, a koji nas posve razlikuju. Upravo ta znanja koja bi trebalo da imamo jedni o drugima jeste ono što čini suštinsku vrijednost Međunarodnog teatarskog instituta. Institucija koju predstavljam osnovana je 1948. , vremenu u kome se završava drugi svjetski rat. Rana je bila svježa, imali smo ljudske žrtve koje smo zbrajali u milionima, rat je razorio cijeli svijet, rat kao rat proizveo je mržnju. Sa druge strane, umjetnost, naročito pozorište uspijeva da zbliži ljude. Tokom moje karijere radio sam mnogo u područjima zahvaćenim raznim konfliktima, radeći razna istraživanja, baveći se režijom i produkcijom. Iz iskustva znam da je srž konflikta zapravo nepoznavanje ljudi sa kojima i uz koje živimo. Upravo u tome se krije suštinska vrijednost projekta ADNICH. Upoznaćemo se bolje. To je suština i i klasične kulture- apsolutno poštovanje čovjeka koji ne pripada našoj kulturi. Za razliku od savremenog svijeta u kome volimo da koristimo riječ „KSENOFOBIJA“ u klasici potencira se riječ „KSENOFILIJA“, što znači- onaj koga volimo, prihvatamo. Dakle nepoznavanje drugog čovjeka jedino može donijeti strah, strah koji dalje rađa distanciranost i mržnju. Mi ovdje idemo baš u suprotnom smjeru.

– Spomenuli ste Međunarodni teatarski institut (ITI), čiji ste vi predstavnik. Jedan od ciljeva ADNICH-a jeste otvaranje kancelarije te institucije u Crnoj Gori. Šta bi značila realizacija tog koraka?

Fabio Toledi: Međunarodni teatarski institut predstavlja u svijetu najveću mrežu kada je riječ o teatru. U ovom trenutku imamo 103 centra u cijelom svijetu, u Evropi imamo 33 kancelarije. Kada kažemo Evropa, izlazimo naravno iz okvira EU, a to je upravo i zadatak kulture- prevazići političke i administrativne prepreke.Cilj je razviti dijalog i mir. Prisutni smo na Kosovu, premda znamo da Kosovo nije priznato od strane međunarodne zajednice. Mi smo takođe i u Palestini, na Kipru koji takođe ima problema u tom smislu. Posao kulture je da pruži instrumente koji će nas zbližiti, koji će omogućiti da se upoznamo.Postoje te duboke rane, ali posao kulture je da pruži razumijevanje, ali i da promoviše kulturu raznih zemalja. U svijetu se mnogo govorio islamofobiji. Kultura tu može učiniti mnogo. Omogućava nam da upoznamo produkciju recimo arapskih zemalja. To je jak instrument za prevazilaženje straha, stigme koja je baza za radikalizam raznih vrsta.

– Taj cilj imate pred vama u naredne dvije godine koliko će trajati projekat ADNICH. Na koji način ćete postići da na što bolji način upoznamo kulture, koje premda geografski bliske, čine se jedna drugoj u ovom trenutku velikom nepoznanicom?

Fabio Toledi: Moramo se truditi da započnemo jedan proces, u okviru koga kasnije ćemo stremiti i otvaranju kancelarije Međunarodnog teatarskog instituta u Crnoj Gori. Jako nam je stalo do toga. Inkluzija u ono što se dešava na međunarodnom nivou je veoma bitna. Inkluzija je zapravo sposobnost da budemo prepoznati među jednakima. Sjedište ITI-ja je u zgradi UNESCO-a u Parizu, tu je stvoren i tu je pravo mjesto za njegovo istorijsko sjedište. Ali generalno sjedište naše organizacije nalazi se u Šangaju, u zemlji koja ima toliko toga da ponudi kada je riječ o kulturi. Svako mjesto ima svoju priču i sposptveno iskustvo koje je vrijedno ispričati svijetu. Italija ima tu staru vezu sa Crnom Gorom, a u kom smjeru ćemo razvijati našu bliskost u ovom trenutku zavisi od toga da li ćemo stvarati prilike. Ovaj projekat ostvaruje upravo tu zamisao. Južna italijanska regija Pulja na taj način dobija šansu da sarađuje sa komšijama . Sa druge strane, suština kolonijalizma jeste stvaranje udaljenih periferija koje nemaju mnogo veze sa zemljom čija su kolonija. Mi želimo ići u drugom smjeru i osvrnuti se oko sebe, pružiti ruku komšiji koji živi pored nas. Kolonijalizam je zato ostavio gorko naslijeđe. Nešto od toga još je prisutno u današnjem svijetu, svakako kulturna hegemonija, kojoj je cilj da ispegla sve razlike. Danas se gotovo na svim sastancima govori engleski , a to je naročito vidljivo na mjestima gdje je kolonijalizam bio veoma prisutan, na Kipru recimo gdje je mnogima engleski prvi jezik i gdje je postojala jaka tendencija da bude dio Ujedinjenog kraljevstva, sa čvrstom vezom sa Londonom, da mladi ljudi odlaze tamo na studije. Geografski oni su bliži Izraelu, Turskoj, Siriji. Dati prostor toj geografskoj i kulturnoj bliskosti jako je bitno u ovom svijetu u kome još postoje ostaci kolonijalizma i u kome konflikti svakako postoje. „Zavadi pa vladaj“, to je poznato geslo. Upravo zato moramo stvarati prilike da se upoznamo i živimo zajedno, to je drugačiji način.

– Tokom projekta biće riječi o temama kao što su: integracija emigranata u zapadno društvo, jednakost polova u patrijarhalnom društvu. Prije samog početka ostvareno je jedno istraživanje koje je sprovedeno na Univerzitetu Salento u Italiji. Na koji način ćete se u okviru ADNICH-a baviti ovim temama?

Fabio Toledi: Naučno istraživanje predstavlja temelj za sve aktivnosti kada je riječ o društvima koja su obuhvaćena projektom. Ne misli se samo na državljanstvo koje je navedeno u pasošu. Pitanje je mnogo dublje. Ko zaista živi na tom području, konkretni elementi. Tu je pitanje statusa žena jako bitno, valorizacija važnosti tog elementa. Ugnjetavanje žena ne dolazi spolja, dešava se u okviru porodice. Kada je riječ baš o ovim regijama, Albaniji, Crnoj Gori i južnoj Italiji, može se govoriti i o prisustvu matrijarhata, a to je ogroman resurs za nas, to je ono što postoji, to je konkretan teren na kome možemo raditi. To je suština pozorišta, pa i kada govorimo o klasičnom grčkom teatru. Njegov posao je da govori o onome što se događa, a ne da se bavi udaljenim idejama.

– Cilj je dakle govoriti o poznatim stvarima , ali na drugačiji način. Šta ćemo imati kao rezultat, da li će to biti pozorišne produkcije, gdje ćemo moći vidjeti djela koja budu nastala u okviru vašeg zajedničkog projekta?

Fabio Toledi: Predstave ćemo moći vidjeti na nekim Festivalima. Prvi proizvod projekta je predstava Kraljevskog pozorišta Zetski dom- Pobuna mornara. Bavi se jednim istorijskim događajem , a u osnovi su mornari koji predstavljaju jako bitan aspekt u svim zemljama koje učestvuju u projektu. Postoji jedna karakteristična sintagma u klasici , Mediteran zovemo „Naše more“. Ta granica između naših zemalja nije planisnki vijenac, nije bodljikava žica. To isto more zapljuskuje naše obale. Pitanje mornara jeste važno pitanje koje ćemo istraživati.. Nije riječ o nacionalnom i identitetskom ponosu koji treba prezentovati, riječ je o ljudima koji imaju šansu da razmijene iskustva i stvore kontakt.

– Obično sredstva koja su budžetom opredijelejna za kulturu nisu dovoljna . Kakav je vaš stav o načinu finansiranja projekata u kulturi kroz EU fondove?

Fabio Toledi: Finansiranje kroz projekte je veoma važno, naročito ako smo svjesni nekih aspekata. Evropska unija danas nailazi na mnoge izazove, u Italiji ovaj koncept, moje je mišljenje, mnogi nepravedno kritikuju. Ukoliko izuzmemo konflikt na prostoru bivše Jugoslavije, ovo je prvi put u istoriji da kroz jedan duži period u Evropi nema rata. Mir nije nešto što bi trebalo podcjenjivati. Rat stvara nove sukobe, destrukciju, ne stvara nove prilike. U ratu siromaštvo postaje radikalnije, patnja postaje još jača. Dobrobit ljudi zavisi od kulture, od togada li će se kultura održati u jednom društvu.Ono što investiramou kulturu, kažu tolike važne studije u svijetu, kao rezultat ima 20 puta veći uticaj na dobrobit jednog društva, naročito ako je riječ o temama koje se tiču ljudi, kao što su: pitanja manjina, osoba sa invaliditetom, kada se govori o zatvorenicima. Ove teme su jako važne i u teatru, pa i kada je riječ o ekonomiji jedne zemlje. Ova ideja podrazumijeva ozdravljenje, revitalizaciju. Na taj način čuvamo ono što imamo, a zaboravljenim mjestima dajemo novu namjenu. To je jako važan pravac i za ITI. Jednu staru fabriku smo pretvorili u mjesto na kome se stvara kultura, na kome se dešava socijalna inkluzija to je sada naše sjedište u gradu Leće. To su ideje koje njeguje EU. Ako EU podrazumijeva samo saradnju zbog finansijskih interesa, ne postiže se ništa. Međutim, ako je EU mjesto gdje možemo stvoriti kvalitet za stvarne ljude onda to ima smisla.

– ITI nije mnogo poznata u Crnoj Gori.Ipak, vi imate 103 sjedišta u svijetu. Šta je suština vaše organizacije?

Fabio Toledi: ITI je osnovana 1948. , a od 1972. svake godine obilježavamo 27. mart, Međunarodni dan pozorišta. Na taj dan u teatrima širom svijeta bude pročitana poruka neke važne osobe iz umjetničkog svijeta. Bili su to Artur Miler, Jonesko, Pablo Neruda, Dario Fo, Piter Bruk i mnogi drugi. Ova poruka bude prevedena na mnoge jezike svijeta, a glavna ceremonija se održava u sjedišti ITI-a u Parizu. Već osam godina imamo Međunarodni dan plesa, prošle godine proslavljen je u Havani. I za ovaj dan imamo poruku koja se čita cijelom svijetu, koju svi centri prevode i prenose. ITI je podijeljen na komitete i mreže posvećene važnim segmentima u kulturi kao što je recimo umjetnost u zemljama zahvaćenim ratom, ostvarivanje prava na vize za umjetnike, zaštita starih pozorišta- to je važna oblast u Americi i Aziji, imamo komitete i mreže koje realizuju specifične aktivnosti, bave se tradicijom teatra, edukacijom i školama posvećenim pozorišnim zanimanjima. Zbog ITI-a u svijetu se dešavaju mnoge divne stvari kada je riječ o kulturi i cijelom društvu.

Leave A Reply: